Postoji jedna stvar koju bih voljela da mi je netko rekao s prvim djetetom. Nije problem u bebi, nego u načinu na koji pokušavamo uspavljivati. Ja sam bila ta mama koja je mislila da će “samo od sebe doći”, da će jednog dana jednostavno početi spavati. Ali nije.

Moj sin je tek s četiri godine prespavao noć i danas mogu reći da ne bih ponovila većinu stvari koje sam tada radila.

Ako se i tvoja beba stalno budi, teško zaspi ili se budi svakih 20 minuta, vrlo je moguće da radiš neke od ovih grešaka — isto kao i ja.

1. Nismo imali rutinu spavanja

Svaku večer je bilo drugačije, nekad u 20h, nekad u 22h, nekad kupanje, nekad ništa. Nisam razmišljala o tome koliko je rutina spavanja bebe važna jer sam mislila da će zaspati kad joj se spava. Ali upravo je to bio problem; uspavljivanje je trajalo dugo, a noćna buđenja bila su česta. Sve su to bili razlozi zašto se beba stalno budila.

Tek kad sam uvela jednostavnu i dosljednu rutinu, stvari su se počele mijenjati. Zato je rutina spavanja bebe jedan od najvažnijih koraka ako želiš mirnije večeri i dulji san.

2. Čekala sam da se “sam umori”

Ovo je bila jedna od najvećih grešaka. Čekala sam da zaspi kad mu se spava, ali to je zapravo vodilo u preumor.

A preumorna beba se ne uspavljuje lakše, nego se češće budi i teže ponovno zaspi. Upravo zato se mnoge bebe bude svakih 20 minuta.

3. Mislila sam da mora biti potpuna tišina

Gasili smo sve, šaptali i pazili na svaki zvuk. I onda bi se probudio na najmanji šum.

Tek kasnije sam shvatila da tišina bebama nije prirodna. Navikle su na konstantne zvukove još iz trudnoće.

Kad sam otkrila koliko pomaže bijeli šum za bebe, razlika je bila ogromna: lakše i brže uspavljivanje te duži i mirniji san.

4. Svaki put drugačije uspavljivanje

Radila sam sve samo da zaspi. Jednom na rukama, drugi put u kolicima, treći put u autu… svaki put nešto drugo, samo da konačno zaspi. Ako si se i ti pitala kako uspavati bebu, vjerojatno si probala sve — kao i ja.

U tom trenutku mi je to imalo smisla, ali danas vidim da sam mu time samo otežavala. Nije imao ništa poznato za što se može “uhvatiti” kad se probudi, pa se beba stalno budila i svaku večer smo kretali ispočetka.

Tek kad sam postala dosljednija i počela ponavljati isti način uspavljivanja, stvari su se počele smirivati.

5. Previše promjena

Imali smo razdoblja kada se stalno nešto mijenjalo: selidbe, novi prostor, drugačiji raspored dana. U tom trenutku mi to nije djelovalo kao problem, ali sada vidim koliko je to utjecalo na bebin san. Beba se počela češće buditi i teže uspavljivati, a večeri su postale nepredvidive.

Tek kasnije sam shvatila koliko bebama znači imati nešto stalno. Kada se sve oko njih mijenja, treba im barem jedna poznata stvar koja ih smiruje. Kod nas je to bio isti zvuk koji je postao dio uspavljivanja i odmah ga je opuštao.

Zato danas uvijek kažem koliko može pomoći bijeli šum za bebe, pogotovo tijekom skokova u razvoju kada se beba stalno budi i teško zaspi.

Što sam napravila drugačije s drugim djetetom?

S drugim djetetom nisam čekala da “prođe samo od sebe”. Već od početka sam bila svjesnija koliko male stvari rade razliku. Uvela sam rutinu, pazila na vrijeme spavanja i počela pratiti budne prozore kod beba, jer sam napokon shvatila koliko preumor utječe na to da se beba stalno budi i teško zaspi.

Uz to sam imala nešto isto svaku večer što ju je odmah smirivalo, poznat zvuk koji joj je davao osjećaj sigurnosti. Upravo zato danas uvijek naglašavam koliko može pomoći bijeli šum za bebe, posebno ako tražiš način kako uspavati bebu da lakše zaspi i dulje spava.

Razlika je bila ogromna. Manje buđenja, lakše uspavljivanje i napokon osjećaj da večeri imaju svoj mir i red.