Beba se probudi čim je spustim u krevetić? Zašto se to događa i što je pomoglo meni

Kad sam bila trudna, svi su mi govorili isto: “Spavaj dok možeš.” “Odmori se sada, poslije nećeš.” Iskreno, mislila sam da malo pretjeruju. Znala sam da će biti neprospavanih noći, ali bila sam uvjerena da neće biti baš toliko teško. Mislila sam da će moje dijete jesti, zaspati i da ćemo se nekako brzo uhvatiti rutine.

A onda je došao moj sin.

Prvih mjesec dana zapravo je bilo sasvim dobro. Čak sam ga budila da jede jer je bio sitna beba i nisam željela da prespava obrok. Imala sam osjećaj da nam ide odlično i pomislila sam kako možda ipak neću prolaziti kroz ono o čemu su mi svi pričali.

A onda se, gotovo preko noći, sve promijenilo.

Počeli su grčevi, a s njima i naše neprospavane noći. Danas više ni sama ne znam što je bio okidač, ali odjednom više ništa nije funkcioniralo. Sve je bilo u redu dok bih ga držala u naručju. Zaspao bi, mirno disao i činilo mi se da napokon mogu odahnuti. Ali čim bih ga spustila u krevetić, nakon nekoliko minuta dogodilo bi se isto. Trzaj. Otvorene oči. Plač. I sve ispočetka.

Naravno, prvo sam pomislila da je gladan. Počela sam mu davati više adaptiranog mlijeka jer sam stalno slušala: “Možda tvoje mlijeko nije dovoljno.” ili “Možda je još gladan.” Ali nije bilo do gladi. Jeo je više, a budio se jednako često.

Nakon toga krenule su kapi za grčeve. Iskreno, mislim da nije postojala bočica koju nisam kupila. Svaki put sam se nadala da će baš te pomoći. Nažalost, kod nas nisu napravile gotovo nikakvu razliku.

Tek puno kasnije shvatila sam da grčevi vjerojatno nisu bili glavni problem. Moj sin imao je vrlo izražen Moro refleks. Čim bih ga spustila u krevetić, cijelo bi mu se tijelo naglo trznulo. Taj jedan trzaj bio je dovoljan da se potpuno razbudi i počne plakati.

Odmah bih ga ponovno uzela u naručje. Privila uz sebe. Nekad bih ga ponovno stavila na prsa da se smiri. Zaspao bi. Pomislila bih: “Napokon.” A onda bih ga ponovno nježno spustila u krevetić. Dvije ili tri minute kasnije opet isti trzaj, opet plač i opet ispočetka.

Bio je to začarani krug iz kojeg nisam vidjela izlaz.

Ako postoji jedna rečenica koju sam tada upisala u Google više od bilo koje druge, bila je: “Zašto se beba probudi čim je spustim u krevetić?” Čitala sam forume, članke, iskustva drugih mama. Tražila sam odgovor i nadala se da će baš sljedeći tekst imati ono jedno rješenje koje će pomoći mom djetetu da napokon mirno spava.

Danas znam da nisam bila jedina.

Zašto se beba probudi čim je spustite u krevetić?

Kod mnogih beba to je potpuno normalno. Jedan od najčešćih razloga je Moro refleks, prirodni refleks novorođenčadi zbog kojeg se beba naglo trzne kada osjeti promjenu položaja ili izgubi osjećaj sigurnosti koji je imala u roditeljskom naručju.

Osim toga, beba iz toplog zagrljaja odjednom dolazi na madrac. Mijenja se položaj tijela, temperatura, osjećaj podloge i mirisi. Ako se sve to dogodi dok još nije čvrsto zaspala, vrlo lako će se probuditi.

Kod nekih beba taj je refleks jedva primjetan, dok je kod drugih, poput mog sina, toliko izražen da gotovo svako spuštanje u krevetić završi buđenjem.

Ono što bih danas napravila drugačije

Da danas ponovno prolazim kroz to razdoblje, mnoge bih stvari napravila drugačije.

Jedna od prvih bila bi swaddling metoda povijanja. Tada više nije bila toliko popularna i iskreno, nisam joj pridavala previše pažnje. Danas znam da upravo povijanje mnogim bebama s izraženim Moro refleksom može pomoći jer sprječava nagle trzaje rukicama koji ih bude. Naravno, nije rješenje za svaku bebu i treba ga primjenjivati pravilno i samo dok je sigurno za dob djeteta, ali da mogu vratiti vrijeme, sigurno bih ga isprobala.

Isto vrijedi i za bijeli šum.

Tada gotovo nitko nije pričao o njemu. Nisam ni znala koliko može pomoći bebama da lakše povežu cikluse spavanja. Nisam htjela ostavljati mobitel pokraj bebe da cijelu noć svira, pa mi to nije bila opcija. Tek puno kasnije otkrila sam koliko nježan, kontinuiran zvuk može pomoći nekim bebama da ostanu mirnije tijekom sna.

A kad sam mislila da će biti lakše…

Baš kada sam pomislila da smo uhvatili nekakav ritam, stigla je regresija sna oko četvrtog mjeseca.

To razdoblje pamtim kao jedno od najtežih. Imala sam osjećaj da moje dijete uopće ne spava. Čim bismo napravili mali pomak, opet bismo krenuli ispočetka.

Kasnije su stigli i zubići, oko desetog mjeseca, pa još jedno teško razdoblje.

Kad danas pogledam unatrag, imam osjećaj da nam je trebalo gotovo godinu i pol da njegovo spavanje postane mirnije. Možda nije sve bilo toliko dugo koliko mi se tada činilo, ali kad mjesecima ne spavaš, svaki dan izgleda beskrajno.

Što je meni na kraju pomoglo?

Ne postoji jedno čarobno rješenje koje će pomoći svakoj bebi.

Ali s vremenom sam shvatila koliko male stvari zajedno naprave veliku razliku.

Redovita rutina prije spavanja.

Prepoznavanje prvih znakova umora.

Mirna i zamračena prostorija.

Puno strpljenja.

I bijeli šum Pst II, koji je kasnije postao dio naše nezaobilazne večernje rutine.

Upravo zbog tog iskustva nekoliko godina kasnije nastao je Pst šum. Ne zato što sam željela napraviti još jedan proizvod za bebe, nego zato što sam se jako dobro sjećala kako izgleda sjediti usred noći s bebom u naručju i pitati se hoće li je ovaj put uspjeti spustiti u krevetić bez plača.

Ako upravo sada čitaš ovaj članak…

Možda je dva ili tri ujutro.

Možda već sat vremena pokušavaš uspavati svoju bebu.

Možda si upravo u Google upisala: “Zašto se beba probudi čim je spustim u krevetić?”

Ako jesi, želim da znaš jedno.

Nisi sama.

I nisi loša mama.

Mnoge bebe prolaze kroz ovo razdoblje. Nekima će pomoći povijanje, nekima bijeli šum, nekima promjena rutine ili samo vrijeme. Ono što je najvažnije jest da znaš da nisi pogriješila i da ovo razdoblje neće trajati zauvijek.

Jednog ćeš dana spustiti svoju bebu u krevetić, zatvoriti vrata sobe i shvatiti da je – ostala spavati. A tada ćeš se sjetiti svih onih noći za koje si mislila da nikada neće proći.

Zanimljivo je da upravo sada dok pišem članak već je 08:15 ujutro i moj sin još spava. Možda je nekom to normalna pojava, ali meni je s ovom vječnom nespavalicom je to kao šokantna vijest. Ali tako je to, onaj tko te budio nekad u 5 ujutro ti ga sada moraš buditi da ne zakasni u školu.